Svaki građanin Crne Gore stariji od 15 godina, godišnje u prosjeku popije 6,6 litara alkohola, pokazuju podaci Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Prema njihovim podacima od zemalja regiona, samo više alkohola od nas konzumiraju u Srbiji i to 9,1 litar godišnje po glavi stanovnika.
Na trećem mjestu u regionu po konzumaciji alkohola je Albanija, čiji građani u prosjeku godišnje popiju 4,5 litara, dok je pola litra manja potrošnja u Bosni i Hercegovini.
Najmanje u regionu piju Makedonci koji godišnje konzumiraju 1,1 litar alkoholnog pića.
Što se tiče svijeta rekorderi su u Litvaniji, gdje je potrošnja čak 15,2 litra po glavi stanovnika, a najmanje se pije u Tadžikistanu i to 0,3 litra.
Prema ocjeni psihijatra, doktorke Marine Roganović iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru, u Crnoj Gori ima oko 30.000 alkoholičara, te samim tim alkoholizam pogađa i dodatnih oko 130.000 ljudi iz njihovog okruženja. Ona kaže da smo svjedoci raznih izmjena u našem društvu, kao što su migraciona kretanja, otežano funkcionisanje porodica, ekonomska kriza, otuđenje, pad zaposlenosti, a sve to ima uticaj na povećanje mentalnih poremećaja. Samim tim je povećana i zloupotreba alkohola i drugih psihoaktivnih supstanci.
– Alkohol je u Crnoj Gori najčešće upotrebljavana supstanca, posebno među mladima. Oko 70 miliona ljudi u svijetu ima alkoholom izazvane poremećaje od čega 78 odsto nije liječeno. U Crnoj Gori postoji visoka tolerancija prema alkoholu, on je sastavni dio svakog porodičnog miljea. Alkoholičari se dugo podnose i u porodici i u društvu. Nezdrava alkoholičarska porodična sredina, bez vrednosnog sistema, rada i discipline, ne pruža djeci ljubav, toplinu i sigurnost. Djeca nemaju zdravu osobu u porodici za identifikaciju, često su i zlostavljana, uplašena, nesigurna, nepovjerljiva prema okolini, a svoje ponašanje formiraju po obrascu „sve što sam mrzio kod roditelja, usvojio sam”. Ulični idoli im postaju putokaz. To su djeca pod rizikom – često postaju zavisnici. Konzumiranje alkohola je socijalno prihvatljivo ponašanje. Dio je nasleđa i nacionalne tradicije. Velika je prisutnost nelegalne proizvodnje alkoholnih pića u domaćoj radinosti i predstavlja nacionalni ponos – navodi Roganovićeva.
Ona ističe da postoji više faktora rizika za nastajanje bolesti zavisnosti. U društvene faktore spadaju ekonomska i društvena kriza i siromaštvo, društvena izolovanost i dezorganizacija zajednice, norme zajednice koje tolerišu upotrebu alkohola i droge i dostupnost alkohola i droge.
Porodični faktori su, kako kaže, pojava alkoholizma, nedostatak komunikacije među članovima porodice i roditelji koji koriste droge.
– Faktori rizika u samoj ličnosti su otuđenost ili nedisciplinovanost, nedruštveno ponašanje u ranoj adolescenciji, drugovi koji koriste droge i alkohol i tolerantni stavovi prema upotrebi alkohola i droga – navodi Roganovićeva.
Prema riječima Jovana Bulajića iz NVO Preporod, koja pruža servise podrške zavisnicima, bez potrebe da mjerimo veličinu problema zloupotrebe alkohola sa bilo kim, u Crnoj Gori je očigledno da zloupotreba alkohola kontinuirano raste i da su posledice lako vidljive. Kako ističe, laka dostupnost alkohola, neraskidivost sa mnogim drugim socijalnim i zdravstvenim problemima, npr. nasiljem u porodici, brojem saobraćajnih nezgoda sa smrtnim ishodom, kriminalom, zavisnostima od drugih psihoaktivnih supstanci, razrušenim brakovima i cijelim porodicama, samo su neki od pokazatelja da je problem ogroman.
– Rizikujem što se upotrebe termina tiče, jer pijenje u crnogorskoj tradiciji nije nedozvoljen obrazac, s tim što se niko ne bavi različitim stadijumima i nijansama konzumiranja alkohola. Pa tako se u jako kratkom periodu prođe iz tzv „razumnog pijenja, koje je karakteristično za povremeno pijenje i obično ne velikih količina alkohola. Nakon toga osoba već zalazi u rizičnu upotrebu alkohola, a to je ekscesivno pijenje velikih količina alkohola tokom jedne prilike npr. za vikend. Nakon te faze dolazi problematično pijenje, a kriterijumi rizičnog pijenja plus pojava problema zbog pića na poslu, u ličnom i porodičnom životu, traženje prilike za piće, želja da se pićem riješe problemi, stresovi i na kraju nastupa zavisnost kriterijumi problematičnoh pijenja plus niz dodatnih simptoma npr: žeđ za alkoholom, apstinencijalni sindrom, fiziološki, psihički, porodični i društveni poremećaji – kaže Bulajić.
M.S.


Hiljade zavisnika a u bolnici 25 kreveta

Bulajić navodi da i pored hiljada zavisnika od alkohola u Crnoj Gori imamo 25 kreveta namijenjenih liječenju alkoholizma, što znači da je stanje po ovom pitanju zaista mnogo loše.
– I nije realno da niko u Crnoj Gori očekuje da je ovo problem koji će bivati manji. Dok god se ne pristupi načinu uticaja na i ovu vrstu zavisnosti, kako su to uradile neke sređenije države, možemo očekivati samo pogoršavanje – kaže on.